Zaštita stijenskih pokosa uz postojeće prometnice i uz prometnice u izgradnji s obzirom na geotehničke uvjete, upotrebljava se:
- Pocinčana heksagonalna čelična mreža
- Mlazni beton i geotehnička sidra
- Geotekstili
- Mreže, sidra, sajle
- Armirana betonska roštiljna kontrukcija
- Ozelenjavanje kosina
- Barijere protiv odrona kamenja
Ovakva vrsta zaštite se primjenjuje kada je potrebno spriječiti padanje sitnog kamenja na prometnicu. Za ovu vrstu zaštite koriste se mreže različitih karakteristika.
Prije same postave mreža pokos će se prema potrebi očistiti od labavih dijelova i slobodnog kamenja, raslinja, grmlja i drveća ručnim alatima ili strojevima. Radove izvode djelatnici specijalizirani za rad na visini koristeći posebno prilagođenu alpinističku opremu i tehniku.
Pocinčane heksagonalne zaštitne mreže u svemu prema zahtjevima OTU 2.15.9. ili prema nekoj drugoj normi se ugrađuju na ankere RA 12 mm, dužine 50 cm koji se postavljaju na vrhu pokosa.
Mreže se na vrhu pokosa preklapaju i fiksiraju za ankere čeličnim užetom promjera 12 mm, te se po vertikali spajaju posebnim čeličnim prstenovima pomoću odgovarajućih kliješta. Na dnu se mreže opterećuju betonskim utezima ili fiksiraju klinovima i čeličnim užetom. Širina mreža za zaštitu pokosa iznosi 3m.
Radovi se izvode na način da se mreže podižu s nivoa ceste do vrha pokosa ili se spuštaju od vrha prema dnu.
Radovi na zaštiti pokosa izvode se ugradnjom mlaznog betona, ugradnjom samobušivih geotehničkih ili štapnih sidara od rebraste armature, nosivosti i na rasteru po geotehničkom proračunu.
Sidra se injektiraju cementnom smjesom od dna bušotine prema vrhu do potpunog zapunjenja bušotine te se pritežu momentnim ključem ili hidrauličnom opremom.
Nakon postave sidara izvodi se zaštita mlaznim betonom i armaturnim mrežama na način definiranim u projektu. U svrhu procjeđivanja pokosa i smanjenja hidrostatskog tlaka ugrađuju se procjednice od PVC cijevi Ø 50 – Ø 80 mm, dužine 2 m.
Za ovakvu vrstu zaštite pokosa koriste se proizvodi od PE, PVC te drugih prirodnih ili sintetičkih materijala, otporni na atmosferske uvjete, koji služe kao podloga za ozelenjavanje i učvršćivanje pokosa, a u svrhu zaštite od erozije. Postupak postavljanja zaštite na pokos je različit za pojedine vrste materijala, te ovisi o podlozi i nagibu. Geotekstili će se po potrebi naknadno ozelenjavati.
Ovaj tip zaštite nije predviđen u OTU, ali se pokazao vrlo uspješnim na autocestama i drugim prometnicama. Usvojen je jer omogućuje smanjenje upotrebe mlaznog betona na najmanju moguću mjeru. Koristi se za osiguranje stabilnosti pokosa kod kojih postoji mogućnost ispadanja blokova koje nije moguće sve pojedinčno obuhvatiti sidrima. Tu se dio blokova osigurava direktno sidrima, a dio indirektno preko mreža i čeličnih sajli.
Armirana betonska roštiljna konstrukcija je jedan od geotehničkih elemenata pomoću kojih se sidrene sile sa površine pokosa prenose u dublje čvrste slojeve.
Strojno nanošenje sjemena osim direktno na zemljanu podlogu može se izvoditi i na trodimenzionalne eko prstenove a u svrhu ozelenjavanja pokosa. Čestice mješavine za hidrosjetvu ostaju zaglavljene u toj strukturi, te se na taj način lako uhvate za podlogu i stvore zeleni pokrivač na pokosima. Ozelenjavanje na saćastoj strukturi vrši se na način da se ćelije zapunjavaju zemljanim materijalom. Tako nastala podloga pogodna je za samoniklo bilje ili za sadnju i sjetvu različitih biljnih materijala.
Radovi se izvode se ugradnjom mlaznog betona, ugradnjom samobušivih geotehničkih ili štapnih sidara od rebraste armature, nosivosti i na rasteru po geotehničkom proračunu.
Sidra se injektiraju cementnom smjesom od dna bušotine prema vrhu do potpunog zapunjenja bušotine te se pritežu momentnim ključem ili hidrauličnom opremom.
Nakon postave sidara izvodi se zaštita mlaznim betonom i armaturnim mrežama na način definiranim u projektu. U svrhu procjeđivanja pokosa i smanjenja hidrostatskog tlaka koji može nastati između stijene i mlaznog betona, između sidara se ugrađuju procjednice od PVC cijevi Ø 50 – Ø 80 mm.
Barijere protiv odrona kamenja služe za spriječavanje odrona sa većih visina koje nije moguće štiti klasničnom zaštitom pomoću sidara i mreža.